Dno duše

Zamisli samo... Da...

Kako bismo samo moćni bili...

Ti i ja...

Ja i ti...

Kako bismo letjeli,

Uz tihi klepet krila,

bijelih krila,

slobode...

O, Bože...

Sjeti se preplanule kože,

sunca,

mora, dočekanih zora

u zagrljaju,

uz poljupce koji traju.

Zamisli samo...

Kako bi lijepo bilo

da smo ostali skupa,

gdje bi bio naš kraj?

Tvoje mjesto moj je raj,

ti si trebao biti moj kralj...

Zamisli samo...

kako bi bilo da si ostao?!

by LoreneMovo

Gdje da odem sad,

nemam kud,

sve mi izgleda uzalud,

zvuči bolesno

i zlo...

Ova četiri zida

što oko mene stoje

ne daju mi mira;

ja ih se bojim...

Dok dane brojim

do slijedećeg početka,

znam da je nemoguće

da budem s njim,

ali se tješim,

nadam...

Pa što??

Meni je dobro

dok živim u iluziji

o ljubavi;

tješim se da ona postoji,

da me čeka iza nekog

ugla,

da mi je spas iz samoće

i rugla;

da je to baš ono što mi

treba da zaboravim,

da konačno od tebe ozdravim...

by Lorene Movo

Tihim ulicama sna

koračaš sam,

tražeći što si davno

izgubio.

Tama ju je odnijela

daleko

od tvojih pogleda

i riječi.

Ne shvaćaš što si učinio.

Otjerao je

u beskraj slijepih ulica

daleko od svjetla.

Gurnuo si je u ponor

očaja i zla,

ubio svaki tračak nade

za tebe u njoj.

Ti si kriv

što je moja ljubav

za tebe

umrla.

by Lorene Movo

Glas...
Tvoj glas...
Volim čuti taj glas...
Tvoj glas...

Osjećam se bolje. Smirenije. Veselije... kad god čujem tvoj glas.
Nešto se događa, nešto u meni se dešava.
Osjetim osmijeh u tvom glasu, zamišljam ga. Zamišljam tvoje oči kako se cakle dok se osmjehuješ, dok pričaš sa mnom, dok mi pričaš...
Volim boju tvog glasa, one male pauzice koje praviš i ona nagla zatišja kada ne znaš što mi reći. Kad se zbuniš.
Volim taj tvoj naglasak kojim govoriš. Izgubim se kad te čujem.
Kada čujem tvoj glas...
Topim se.. Gubim... Gorim... U visine letim...

Ah, bože, što bih dala da sada čujem tvoj glas. Da osjetim kada mi kažeš MALENA...
Tako mi treba da čujem tvoj glas...
Tako mi trebaš....
Trebaš mi...
[i]
by LoreneMovo[/i]

Par djelića ovog velikog djela, po meni najboljeg Shakesearovog i općenito najboljeg, ikad napisanog djela (OK, možda malčice i pretjerujem) slijedi:

"Da dobro poznaješ nekog,
moraš poznavat sebe."


"Posebna je providnost u padu vrapca:
ako bude sad, neće biti poslije,
ako ne bude poslije, bit će sad;
ako neće biti sad, ipak će biit poslije.
Biti spreman, to je sve.
Kad netko ne zna šta ostavlja,
šta mari ako rano ostavlja? Neka bude!"

Prvi citat je itekako tačan. Sve kreće od te činjenice. A pitanje je da li sami sebe poznajemo...
Ovo zadnje sam tek shvatila sada, nakon toliko godina. Svi smo mi kao vrapci, kad-tad i mi padamo. I budemo ostavljeni. A onaj koji ostavlja često se pokaje, ali prekasno...
Šta vi mislite o tome?

Ovo je samo još jedan ples na kiši.
Slušaj pjesmu kapi, zato budi tiši.
Slušaj što ti pokušavaju reći,
slušaj šum, tu nema riječi.

Znaš li da kiša može da boli?
Ona za ples nikoga ne moli.
Ona dođe iznenada i prilazi sve bliže,
zbog tebe se spušta nisko, sve niže.

Polako odustaje od svojih načela,
i bezvrijedna postaju sva njena djela.
I njene kapi postaju biserne suze,
ona je pobjednik, a ne luzer.

Ona će doći, trajati i prestati,
ali ples na kiši neće nestati.
I molim te, slušaj, budi tiši,
jer ovo nam je zadnji ples na kiši.

by Lorene Movo

Pa, naravno, ja ne mogu na velika, preveliko je za mene! Pozdrav svima odavno me, vidim nije bilo.... Auuu, baš poodavno. Ma, ne zamjerite, imali smo malih tehničkih problema, pokušavali smo zaboraviti neke stvari ali nismo uspjeli, u međuvremenu smo odustali i odlučili se posvetiti drugim stvarim, npr. karijeri... Za sada napreduje odlično (da kucnem od drvo) i nadam se da će tako i nastaviti...

Do slijedećeg javljanja, poruka za visoke: Kad ulazite na mala vrata, napravite mali naklon, ne škodi.... :)

Još jednu noć u krevetu sam sama,
društvo su mi jedino samoća i tama.
Ponekad mi svrati i pokoja piva
da me podsjeti da još sam živa.
Ti mi trebaš al kraj mene te nema,
tužno je kad živiš od uspomena.
Zato ti u spomen ovu čašu dižem
da znaš da još samo za tebe dišem,
da znaš još za tebe jedino da živim
i jedino život mogu da krivim
što te neka kraj mene u noćima dugim.
Još uvijek jedino tebe ljubim...
I pozdravljam votku, ubicu tuge,
jer jedio mi ona krati noći duge.
Nzdravljam ti njom jer ona me drži
da iživim ovaj život do srži,
da mu uzmem sve kao i on meni
jer uze mi jedino što u životu želim.
Zbog toga dižem čašu i neka se zna
zbog čega (i koga) sam ponovo pijana!
ŽIVJELI!!!!!

(by LoreneMovo)

E koliko sam htjela ići na Balšev koncert, toliko sam i (ne)bila na koncertu...
Odlsušali dvije pjesme i gotovo....
Ma, tako je to kad se poklope jaranov rođendan i koncert(dugo iščekivani)....
Još kad skontaš da je u Orange-u točeno pivo 1.00 KM..... Balaš... pivo... na vagu ODE PIVA PREVAGNU ŽESTOKO!!!
I tako....
Ko je bio na koncertu... nek mi priča kako je bilo!
PLSSSS!

Joj, jedva čekam sutra navečer......
jedva čekam da vidim tog Balaša, da ga čujem.....
Ma ne mogu da dočekam......
A kad završi koncert onda ćemo se oprostiti ovako:

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričaće deca o svetlima arene,
vežbaće krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostaće okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noæ dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace ce masa naæi lako
jer drugi cirkus ce doæi u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.